Nikola Drobnjak: “Kickboxingu sam najzahvalniji za sve što danas imam”

Nikola Drobnjak
FOTO: Instagram/Screenshot

Kickboksač i diplomirani defektolog s ekipom “uppercut.hr” odradio je intervju povodom svog nastupa na Battle Net Championshipu

Nikola Drobnjak šestostruki je prvak BiH u kickboxingu, bivši prvak Balkana te osvajač još mnogobrojnih trofeja. Po zanimanju je defektolog, zaposlen u Centru za socijalni rad u Zvorniku te privatno otac blizanaca, Nine i Nikše.

S Nikolom smo povodom njegovog nastupa na “BNC 1” priredbi odradili poduži intervju pisanog formata. Ovo je prvi od mnogih intervjua koji ćemo odraditi s borcima Battle Net Championship organizacije.

1. Rođen si u Tuzli, odrastao u Zvorniku, a svoj borilački put krenuo u Beogradu. Kako je došlo do tvog susreta s borilačkim sportom?

“Da, rođen sam u Tuzli. Nakon tih nemilih događaja prešli smo živjeti u Zvornik. Tu sam završio srednju školu i upisao defetološki fakultet u Beogradu. Negdje sa 23 godine sam prvi put otišao na kickboxing trening.

“Htio sam i ranije, s 20 godina. Nikada prije toga nisam trenirao nijedan borilački sport. Trenirao sam odbojku čak 11 godina. Od 20. godine sam htio upisati nekakav kickboxing. Uvijek sam nekoga čekao da skupi za članarinu te ovoga za ono… Na kraju sam sam otišao u jedan klub koji se zove 011, u Beogradu.

“Tu sam počeo svoju karijeru. Naravno, stigao sam u klub čisto da savladam neku vještinu i zategnem tijelo. Međutim, sada sam tu gdje jesam (smijeh), sa ukupno 100-tinjak mečeva – amaterskih i profesionalnih.”

2. Uz kickboxing, paralelno radiš kao i pedagog u centru za socijalni rad (maloljetnička delikvencija). 

Kako gledaš na taj posao i možeš li ga poistovjetiti s kickboxingom? Kako je raditi s takvom mladeži? 

“Tako je. Završio sam defetološki fakultet u Beogradu, smjer – specijalni pedagog. Radim s maloljetnim delikventim. Znači, to nisu samo maloljetna lica koja su u sukobu sa zakonom, nego sva ona lica koja pokazuju znakove asocijalnog ponašanja. Neučenja, bježanja iz škole…

“Jako mi se sviđa to pitanje može li se usporediti kickboxing s mojim poslom i strukom. Gledajte, mislim da se kickbox može usporediti s čitavim životom. Ono što ja objašnjavam svojim malojetnicima na poslu i djeci koju treniram, je to da kakvi ste u kickboksu, takvi ćete biti i u životu. Ako vi svaki trening kasnite, vi ćete i u životu stalno kasniti.
Ako ja zahtjevam od vas da napravite 10 sklekova, a kada okrenem leđa napravite njih 5, tako ćete i u životu uvijek tražiti krivinu.

“Ako vi na treningu ostavite majicu na jednoj strani, rukavice na drugoj… I u životu ćete biti da ne kažem, aljkavi. Ako se povlačite u kickboksu i izbjegavate direktan sudar s protivnikom, to ćete isto raditi i u životu. Tako da bi kickboks usporedio s čitavim životom.”

3. Koji je tvoj stav o dopingu u profesionalnom sportu?

“Što se tiče dopinga u profesionalnom sportu, pa i u amaterskom, možda ću zvučati smiješno – ali ja sam u potpunosti protiv dopinga. Eventualno napraviti organizacije gdje je doping dozvoljen i gdje nemate kontrolu. Isto tako, napraviti organizacije gdje doping nije dozvoljen i to bi po meni bilo najbolje.

“Evo skoro, neću spominjati ni organizaciju ni protivnika. Protivniku smo na klupi pronašli blokatore bolova i još nekih ampulica u koje se ja eto, ne razumijem.
On jest pocrvenio preda mnom, ali je bio u stilu – “Možeš i ti to ako hoćeš”.
Iskreno sam se osjećao jako loše. Ja sam u potpunosti protiv dopinga, iako znam da se danas visoki rezultati bez toga ne mogu postići.

“Ne možeš biti konkurentan, a treninzi su na rubu pucanja samog tijela. Ja pretpostavljam da se bez tih dodataka ne može napraviti neka ozbiljna karijera.
Može se uspješna profesionalna karijera možda izgraditi i bez dopinga, ali bi trebalo obraćati pažnju na puno stvari. Na prehranu, trening, san, odmor, energiju…

“Rijetki su ljudi koji će primijeniti te stvari jer se lakše “puknuti” nekim efedrinima. Da ja sad na nagađam, zaista se ne razumijem i drago mi je zbog toga.

“Ja sam u UVADA-inoj agenciji za antidoping. Mene svaka dva mjeseca kontroliraju. Dolaze mi na kućna vrata ujutro u 05:30, 06:00… Kontroliraju me već zadnje 4 godine. Ne smijem ni kapi za nos uzeti da prodišem kada dođu te alergije (smijeh).”

4. Svoj sljedeći nastup odradit ćeš na novonastalom borilačkom projektu na Balkanu, tzv. ‘Battle Net Championshipu’.

Možeš li nam reći kako je došlo do te suradnje?

“Miša (Bačulov) je naravno osnivač ovog događaja. Voljeli ga ili ne, Miša ima neku energiju koju vuče sa sobom. On je jedan virtuoz ovoga sporta i smatram da može jako dobro uspijeti i ta sama organizacija.

“Do suradnje je došlo lagano. Javio mi se Miša i napisao – “Zdravo Drobnjak, što radiš?”
Ja sam već napisao – “Može”.

“Pretpostavljao sam već i kojeg će mi protivnika dati jer se već 2-3 puta trebali boriti, ali ja sam zbog Megdana jednom otkazao, a drugi put je on. Pretpostavio sam zbog koga me zove i lagano je došlo do suradnje. Dogovorili smo se u tri poruke – “Hvala, zdravo” i to je to.”

5. Tvoj protivnik bit će mladi talentirani borac te prospekt ‘Ronin Carnage Global’ dvorane, Miloš Bajović. Jesi li stigao proučiti njegov stil borbe? 

“Malo sam pratio Miloša Bajovića i njegove mečeve. Ima neki čudan stil borbe, neartikulirane udarce i pokrete. Ali iz tih neartikuliranih udaraca najčešće i dolazi do nokauta (smijeh).

“Što se tiče samog protivnika i njegove karijere, jako cijenim njegovu karijeru. Ako vidite protivnika sa scoreom npr. 20-0 ili 30-1, znajte da je dobro birao mečeve koje će raditi.
Momak ima 40-ak mečeva, gore dolje 5-6, nije bitno.

“Ima jako puno poraza, ali ima i naravno dosta pobjeda. Vidi se da taj nije birao s kim će raditi. Ja to jako cijenim u ovom našem sportu. I zato je taj kickboks takav sport i toliko cijenjen. Ne biramo kad, gdje i s kim ćemo raditi meč i ne lovimo te scoreove kao u ostalim sportovima.

“Naravno, čast ostalim sportovima, ali vi kod nas možete pronaći čovjeka od 100 mečeva i 30 poraza. Dok u boksu, vi možete pronaći čovjeka s 30 mečeva i svim pobjedama… Da dalje ne širim.”

6. U kakvoj se formi trenutno nalaziš? Borba je za nešto više od mjesec dana. Hoćeš li je uspjeti dočekati u svom najboljem izdanju? 

“Što se tiče spremnosti, ja sam uvijek na 80% spremnosti. Ja to volim da izrazim u postotku. Kroz čitavu svoju karijeru sam bio spreman. Nikada u treningu nisam napravio veću pauzu od 10-15 dana. A i tada sam trčao i održavao formu.

“Siguran sam da ću biti 100% spreman. Nadam se da me ozljede neće omesti. Spremat ću se kod Zorana Bačulova, Mišinog brata. On dobro poznaje mog protivnika, Miloša Bajovića. Dat ću sve od sebe.

“Imat ću tamo jako dobre sparing partnere, kondicijske pripreme, tehničke, fizičke… Vjerujte, doći ću 100% spreman i ono što je do mene, ja ću i odraditi.”

7. Čemu te u životu naučio kickboks?

“Ja sam kickboksu najzahvalniji za to što danas imam. Kao netko tko je bio dijete prosvjetnih radnika, koji je uvijek morao slušati starije, bio nižeg rasta i trenirao odbojku… Meni je kickboks jako puno izgradio samopouzdanje. Čak mi ni taj fakultet nije izgradio samopouzdanje, kojeg danas svatko ima (smijeh).

“Sad opet, netko će misliti i reći da sam upisao kickboks kako bi bio “kabadahija” i da bi mogao pokazati svoju silu. Ne.

“Trudim se da momcima koje treniram kickboks predstavim isključivo kao sredstvo za liniju. Da ljudi znaju preko koje linije ne smiju prijeći. E to je samopouzdanje koje je mene kickboks naučio i koje ja prenosim na moje momke s treninga.
Da ljudi znaju do koje linije mogu doći – a preko koje linije ne smiju prijeći”, zaključio je Nikola Drobnjak.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime